Teroristički napad zbog mjesta za parkiranje?!
Nedavna egzekucija troje američkih muslimana na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini nije bilo obično ubistvo, niti je ubica obični prestupnik.
Sama ubistva, njihov kontekst, te reakcije medija i zvaničnika na ovaj strašni događaj su svjedočanstvo ogromnog zla koje se izrodilo otkada su Sjedinjene Države otpočele svoj beskonačni „Rat protiv terora“ protiv nekad određenog, a nekad neodređenog neprijatelja, ali u suštini protiv islama i muslimana.
Užasno kao što jeste, ubistvo Deah Shaddy Barakat, Yusor Abu-Salhe i njene sestre Razan Abu-Salhe od strane američkog teroriste Craig Stephen Hicksa je vrsta zločina koja se može uklopiti jedino u medijski i politički narativ koji milione nevinih muslimana širom svijeta označava kao neprijatelje i potencijalne teroriste.
Bezbrojne televizijske emisije i neorganičen medijski prostor posvećeni su demoniziranju i klevetanju muslimana proteklih godina. Pokušaji muslimana da se distanciraju od militantnih grupa i ekstemističkih ideja nisu donijeli nikakve rezultate. Musliman je osumnjičen za terorizam sve dok se ne dokaže da je nevin, pogotovo ako je tamnoput, ima bradu ili u slučaju žena, nosi maramu.
Krajnji ishodi takve dehumanizacije su rasizam, društveno raslojavanje, brutalna ubistva i ratovi. Bilo je samo pitanje vremena kada će takvo nasilje pogoditi i prividno sigurne zajednice muslimana u Sjedinjenim Državama.
Ovaj proces dehumanizacije je dug, kompleksan i poprilično proračunat jer uključuje milijarde dolara uloženih u medije, te Hollywood koji već ima poprilično sraman bilans predstavljanja muslimana i Arapa u negativnom svjetlu. Ishod ovoga je čitava mašinerija zasnovana na dvostrukim standardima i poluistinama.
Rastući američki entuzijazam u pogledu novih vojnih intervencija znači da navodno „moralno buđenje“ inspirisano nastupom predsjednika Obame ostavlja malo traga na kolektivnu psihu nacije. Iako postoji mnogo dokaza da su Amerikanci navodno „umorni“ od ratovanja, taj ratni zamor se očito ne smije dovoditi u vezu sa ratnohuškačkom retorikom koja ga dobrim dijelom i održava.
Zapravo, ratni navijači mogu mijenjati političke stranke, ideologije ili vjersku filozofiju, ali svi oni su u suštini ista vrsta ljudi. Uglavnom su to bijelci, muškarci koji pripadaju šovinističkom plemenu dobro uhljebljenih političara i medijskih pajaca sa neutaživom žeđi za „intervencijama“.
Terorista koji je ubio troje mladih muslimana pripisuje se ideologiji poznatoj kao „novi ateizam“, iako se ustvari radi o antiteizmu. To je mentalitet ispunjen mržnjom i unatoč deklarativnom preziru prema svim religijama, njihova zločinačka energija je usmjerena uglavnom prema muslimanima.
Oni se razlikuju od ostalih ateista koji ne koriste takvo „označavanje mete“ da bi podsticali na mržnju protiv određene religijske skupine. Antiteistički idoli su Richard Dawkins i Sam Harris, koji prema religijama nastupaju sa istim otrovnim bijesom sa kojim i religiozni fanatici nastupaju prema ateizmu.
U jednom od svojih objava na Facebooku Hicks, veliki ljubitelj oružja, citirao je Dawkinsa: „Posljednji trag poštovanja nestao je kada sam gledao molitvu u vašingtonskoj katedrali, gdje su ljudi uzajamno nekompatibilnih vjerovanja ujedinjeni u odavanju poštovanja sili koja i jeste izazavala problem tj. religiji“.
– Ramzy Baroud: Teroristički napad zbog mjesta za parkiranje?!
0 Comments